Zakon o radu je krovni zakon kojim se u Republici Hrvatskoj uređuju radni odnosi te je isti usklađen s pravnom stečevinom Europske unije iz područja radnog zakonodavstva.
Zakonom o radu predviđena je sloboda ugovaranja koja podrazumijeva da poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih samim zakonom.
Svaki poslodavac koji zapošljava više od dvadeset radnika dužan je donijeti i objaviti Pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada i druga pitanja važna za radnike zaposlene kod toga poslodavca, ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom.
Radni odnos zasniva se ugovorom o radu koji se zasniva na neodređeno vrijeme. Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.
Zakon o radu ograničava trajanje ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme na neprekinuto razdoblje koje nije dulje od 3 godine, a prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine.
Postoje tri osnovne kategorije radnog vremena:
- puno radno vrijeme, koje ne smije biti duže od četrdeset sati tjedno;
- nepuno radno vrijeme, koje podrazumijeva svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena;
- skraćeno radno vrijeme za poslove na kojima ni uz mjere zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja.
Saznajte više na poveznici.